Žena u vezi s emocionalno nedostupnim muškarcem

Svaka  žena ima u glavi sliku veze kakvu jednom želi imati. Ta slika uključuje idealnog partnera punog ljubavi, razumijevanja, strpljivosti i svega što ta riječ zvana ljubav donosi.

Iako svjesno želimo naći osobu koja će nas voljeti, koju ćemo mi voljeti i s kojom će sve biti “baš kako treba”, nesvjesno najčešće odabiremo partnere koji nam pružaju iste osjećaje i ponašaju se na isti način kako su se ponašali naši roditelji jedno prema drugome i prema nama.

Ako ste odrasli u obitelji punoj ljubavi, u kojoj su se problemi riješavali bez vikanja, nervoze te ukoliko je svaki član obitelji, uključujući i vas, mogao slobodno iskazati svoje osjećaje i sebe, tada ćete privlačiti partnere s kojima možete ponoviti istu životnu priču, odnosno vezu/brak. Međutim, problem nastaje kada imate disfunkcionalnu obitelj u kojoj su uloge pomiješane, osjećaji se ne iskazuju, prevlada atmosfera straha, nervoze, ovisnosti i sl. Tada odabirete partnere s kojima se nastavljati osjećati na isti način kako ste se osjećali u svome djetinjstvu. U ovom tekstu te partnere sam nazvala emocionalno nedostupnim muškarcima.

Majka kao uzor

Čula sam jako puno žena koje su rekle da nikada ne bi imale brak ili partnera poput svoje majke. Tipična rečenica je:”Moj muž nikada neće biti takav.” I onda, jednog dana se probudite kraj osobe s kojom nemate ništa zajedničko, čak vam se čini da ju uopće ne poznajete i pitate se što i kako dalje?

U toj fazi postajete svjesni da ne želite više tako i da se nešto treba promijeniti. Fizičkim odlaskom od roditelja, ne ostavljate iza sebe i sve naučene obrasce, sva proživljena iskustva i doživljene emocije. Prije ili kasnije shvatite da ipak postoji veza između vašeg izbora partnera i načina na koji ste odgajani.

 “Nikada nisam razmišljala da ću imati ovakav brak.”

“Zapravo živim isti život kakav je imala moja majka.”

Djevojčici je u djetinjstvu majka glavni ženski uzor. Ovo su samo neka od ponašanja u odnosima koje djevojčica uči od majke:

  • Kako brinuti o sebi
  • Kako postavljati granice sebi i drugima
  • Kako se nositi sa osjećajima/posebice ljutnjom i tugom
  • Kako se nositi sa problemima i stresom
  • Na koje načine pokazivati i davati ljubav

Najčešće je ženama teško osvijestiti i prihvatiti da žive život poput svoje majke. Još kao djeca vjerujemo da su naši roditelji savršeni i da je njihov način života, odluke i izbori jedini ispravan put.

Očeva ljubav

U životu djevojčice otac ima posebnu ulogu iako se ponekad ta uloga zna umanjiti zbog isticanja važnosti majke u odgoju. Od oca djevojčica dobiva samopouzdanje, snagu, stabilnost na svojim nogama, sposobnost nošenja sa stresom i problemima te sve ono što joj treba kako bi razvila što stabilniju, zdraviju sliku o sebi. Svako dijete želi dobiti od svojih roditelja potvrdu i odobravanje. Ako je otac dovoljno svjestan sebe, ima zdrav brak sa ženom te je “dovoljno dobar roditelj” tada on ima kapaciteta prenijeti na svoju kćer zdrave obrasce ponašanja, osjećanja i djelovanja. No s druge strane, kada je otac na bilo koji način slab i u odgoju djevojčice su više prisutni negativi obrasci, tada djevojčica vrlo rano nauči ili izbjegavati tatin gnjev ili pokušava zadobiti očevu ljubav.

Sve se to ponavlja u odrasloj dobi, kada žena u partnerskom odnosu na razne načine izbjegava partnerov gnjev/ljutnju ili se truditi svim silama pridobiti partnera da joj pokaže da ju voli. Na jednak način kao što je u dječjoj dobi željela postići sa tatom.

Žena pronađe partnera koji izaziva one iste osjećaje u njoj koje je osjećala kao dijete u odnosu sa svojim roditeljima/ocem. Kako u glavi ima sliku idealnih roditelja koji su svemoći, savršeni pa stoga i nepogrešivi, tako nauči iskriviti sliku o sebi, osjećati se manje vrijednom i kriviti sebe za sve što se dogodi.

Majke koje ne znaju iskazati svoju ljutnju i zauzeti se za sebe u odnosu sa muškarcem, prebacuju odgovornost i očevu ljutnju sa sebe na djevojčicu:

“Da si bila dobra, tata se ne bi naljutio.”

I na taj način djevojčica nauči da ljutnja, zauzimanje za sebe, poštivanje sebe nije dobro te da su potrebe, želje i osjećaji muškarca bitniji od njezinih. Ponavljanjem takvih svakodnevnih situacija, to uvjerenje se učvršćuje te žene vrlo rano svladaju sve moguće načine kako izbjeći ljutnju muškarca te  kako ga natjerati da ju voli. Tu spadaju ispričavanje, moljenje, preuzimanje krivnje na sebe, podilaženje, slušanje, pokazivanje ljubavi, strpljivo čekanje, izdržavanje raznih partnerovih prohtjeva i sl. Sve kako se ne bi morale suočiti sa onim dubokim, temeljnim osjećajem koji su davno osjetile:”Nisam dovoljno dobra.” i “On me ne voli.”

Od puno svojih klijentica čujem rečenice:

“On je nekad tako dobar.”

“Ima dana kada je izrazito nježan.”

“Mislim da sam ipak ja kriva što je otišao.”

“Možda da sam bila drugačija, on bi ostao.”

U svim ovim izjavama prevladava uvjerenje: ”Da sam bila drugačija, on bi me volio/ne bi otišao/ ne bi me prevario i sl.“

Bolna je istina da emocionalno nedostupni muškarci nemaju razvijene kapacitete s kojima bi mogli voljeti ženu. Bez obzira što žena učinila, oni će uvijek prebaciti krivnju na partnericu, optuživati ju za laži, prevare i nedovoljno ljubavi, prigovarati i zbog najmanje pogreške, manipulirati, biti izrazito ljubomorni te uništavati samopouzdanje partnerice. A najčešće su upravo oni ti koji varaju, izokreću činjenice, nesigurni su u sebe, ponižavaju partnericu te čine sve kako kroz ljubavni odnos ne bi bili dotaknuti do onog najnesigurnijeg, ranjivog dijela sebe.

Prekid takvog odnosa

Ovo je zasigurno najteže i najbolnije razdoblje za ženu u cijelom ljubavnom odnosu sa takvim muškarcem. Iako može zvučiti oslobađajuće, izlazak iz ovakve veze, za ženu predstavlja suočavanje sa samom sobom. Bilo da je ona prekinula vezu ili da je ostavljena od strane muškarca, u njoj se počinju pojavljivati tisuće pitanja, misli, sumnji, strahova i pomiješanih osjećaja.

“Jesam li mogla drugačije?”

“Što ako sada ostanem sama zauvijek?”

“Mislim da neću preživjeti bez njega, prevelika je bol.”

“Kako dalje?”

Strah od gubitka ljubavi emocionalno nedostupnog muškarca, u vama ponovno budi onaj duboko zakopani osjećaj neprihvaćanja i gubitka roditeljske ljubavi. Kao da se time probudi u vama ono maleno, ovisno  dijete koje misli da neće preživjeti bez roditeljske, a sada u odrasloj dobi, partnerove ljubavi.

Iz iskustva savjetodavnog rada, nakon ovakvih prekida, znam da je potrebno osvijestiti sve potisnute stvari u samoj sebi te se početi baviti sobom, a ne više partnerovim raspoloženjima, osjećajima i potrebama. U početku ovo može biti izuzetno teško, pogotovo zbog gubitka kontrole, ostajanjem i prolaskom kroz osjećaj samoće, no polaganim okretanjem prema sebi, možete otkriti jedan potpuno novi svijet te početi stvarati život kakav želite i zaslužujete.

Također je bitno razbiti iluziju o partneru koju nosite u glavi i vidjeti što leži iza te iluzije, što dobivate održavanjem tog stanja. Tu zna biti puno skrivenih društvenih i osobnih uvjerenja prema kojima živite, a da toga možda niste ni svjesni.

Napisala: Marta Kravarščan, neurolingvistička praktičarka, life savjetnica, business coah

Izvor: Atma.hr

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *