Edin Šatara: Vajču se, razabu

Vajču se, razabu. Nije to Bosna, ni Sarajevo, ni Dobrinja. Ne’š me moći na kafu trznuti ili na pivo, kad nam god prahne, niti ćemo moći tiket, zajednički, posložiti subotom ili u po’ hefte kad je Liga prvaka. Da, moći ćemo, ali preko vibera, skajpova i čuda…a gdje je da se kucnemo kriglom, gdje je onaj ćeif sa beskrajnim kafenisanjem, gdje je šuplja o kosmosu i životnoj filozofiji? Jebi ga, buraz…Slijedi svoj san, porodicu svoju obezbjedi i zagrli boljim i ljepšim danima, sigurnijim i toplijim noćima. To ovdje, u domu svom, nisi mogao. To ovdje mnogi ne mogu, malo ko i može. Jeste, nije to Bosna, niti je zlatna ova dolina, sarajevska, niti Dobrinja tvoja. No, novi je dom tvoj. I vajču se, razabu. Ljeti nam dođi, kao i svi ostali dijasporci. Znaš da Sarajevo tada gori, znaš da je tada gotivno ovdje. Ma, dođi i zimi, uoči Nove..Znaš da i tada lijepo bude, svašta se dešava po ovim sokacima i čikmama podno Trebevića. Pa, vala, možeš i s proljećem naletiti, kada budi se sve okolo, kad brda opet zazelene i ševa zapjeva. Sigurno da je i jesen lijepa, sarajevska…Dođi na jesen, boje sve da pohvataš, što dolinu ovu oboje…Vajču se, razabu. A kad te nostalgija spuca, kad ti pivo prahne ili šuplja uz kafu, sjeti se da san svoj slijediš, s porodicom svojom. San, kojeg nikako nisi mogao dosanjati ovdje, u domu svom. Sjeti se toga, koliko god da ti točeno, sarajevsko, zafali ili espresso u nekoj od naših kafana. Jebi ga, buraz…Vjerovatno ću i ja, ubrzo. Možda malo južnije od tebe, malo bliže ovom gradu, ovoj dolini. Možda, ipak malo bliže, da mogu za sat, dva na Čaršiji biti ili negdje na Vilsu kafu srknuti. A ti…Vajču se, razabu. I dođite, dođite nam ljeti, na zimu..dođite nam s proljećem ili na jesen. Dođite, pa ovdje je vaš dom. Bio. I biće uvijek, gdje god da ste, u kojem god ćošku ovog svijeta da živite.

Pise: Edin Šatara

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *