Dubai – jedan dan u gradu budućnosti pamti se cijeli život

Grad budućnosti, umjetni grad, grad koji raste iz dana u dan, grad s najvišom zgradom na svijetu, grad snova, samo su neki od naziva koji se pripisuju gradu Dubai. Što je od toga istina mi smo otišli provjeriti, barem ono što smo uspjeli u jednom danu.

Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE) podijeljeni su na sedam emirata. Emirati su politička područja i svako od njih ima svog emira, odnosno nasljednog vladara. Glavni grad je Abu Dhabi koji se nalazi u istoimenom emiratu. Grad Dubai, nalazi se u emiratu istog naziva i trenutačno je najveći grad UAE-a.

Iako Dubai slovi kao najliberalniji muslimanski grad, mi smo se uvjerili u suprotno. Nekoliko mjeseci prije puta, Dubai i UAE uspjeli su nam zadati opasne glavobolje. Prvotni plan nam je bio posjetiti Dubai, Abu Dhabi i Oman, ali…  Jeftina avionska karta, brzopletost i malo smo se zaletjeli. Naime, trebali smo putovati za vrijeme Ramazana, što znači da nema konzumiranja hrane i pića na javnim mjestima. Pa ti sada nemoj popit vodu na cca 45°C.  I mislili smo, ajde izdržat ćemo nekako, ali zbog Ramazana sve radi skraćeno ili uopće ne radi kroz dan. Zaključili smo da preskačemo Dubai i idemo dalje za Šri Lanku, iako isplati se posjetiti neku muslimansku zemlju u vrijeme Ramazana, jer to je nešto posebno i drugačije, al to ćemo neki drugi puta.

Dubai smo ipak uspjeli vidjeti, na jedan dan u presjedanju za Šri Lanku. Prije nego krenem s pričom o Dubaiju voljela bih napisati koju riječ o vizama. Da bi došli do Dubaija potrebno se malo boriti birokracijom, piše portal Putoholičari.com. 

Za vizu treba sponzor

Vizu za Dubai možete dobiti ako vam je netko sponzorira, ne u smislu da vam je plati, već da garantira za vas. Ako letite npr. Emirates zračnom kompanijom onda ste bezbrižni, jer će oni biti vaš sponzor i sve će vam lijepo riješiti. Ako pak niste te sreće onda vam može pomoći hotel. Prije nego rezervirate hotel pošaljite im mail hoće li biti vaš sponzor za vizu. Mi smo poslali tako nekoliko upita i dobili različite odgovore, odnosno različite uvjete. Od standardnih uvjeta da morate boraviti kod njih određeni broj dana do zahtjeva da curi ispod 30 godina koja nije u braku neće sponzorirati vizu, itd. I na kraju, ono najbitnije, viza je poprilično skupa.

Da se vratim na našu priču. Pošto smo umjesto UAE odabrali Šri Lanku a imamo presjedanje u Dubaiju od 18 sati odlučili smo vidjeti famozni grad budućnosti. Viza nam je potrebna, al možemo uzet tranzitnu koja vrijedi 96 sati. Problem kod tranzitne vize je što morate rezervirati hotel barem na jednu noć iako ne mislite boraviti u njemu. Ganjali smo putem maila razne institucije i pitali da li možemo dobiti vizu bez da rezerviramo hotel i odgovor je uvijek bio ne. Tako smo kupili vizu, odnosno paket viza + noćenje u najjeftinijem hotelu i platili 124 dolara. Sve ovo može se riješiti putem institucije Marhaba na njihovim web stranicama.

I tako mi konačno stižemo u Dubai, terminal 1, palme na aerodromu, sve ogromno i lijepo. Pet je sati u jutro, umorni smo a još moramo podići tu vizu. Na aerodromu imamo doček, na video ekranu pišu naša imena, neka se javimo u ured Merhabe, lijepe li dobrodošlice, ali… Stigli mi u ured Merhabe, a kad tamo nigdje nikog, čekamo i čekamo. Saznali smo da su svi otišli jesti i na molitvu prije nego sunce izađe, i dalje čekamo. Kad je teta konačno stigla, predajemo mi njoj papire što smo dobili mailom od Merhabe, a ona sva zbunjena. Nema pojma o čemu se radi. Kaže neće moći, mi zbunjeni. 

Okreće papire ovamo-onamo i nakon nekog vremena kaže – It’s ok, follow me! Krenuli mi za njom, a ona nas vodi na carinu preko reda. Striček na carini nas odmjerava, uspoređuje da li je osoba koja stoji ispred njega ista onoj na fotografiji u putovnici i ne vjeruje, pa čovječe samo su mi šiške narasle i dalje sam ista osoba. Gledamo u kameru, kamera nas snima, računalo uspoređuje fotografije i konačno striček lupa žig u putovnicu. Huh, ušli smo. Teta iz Merhabe nas pozdravlja i napušta. Pokupili smo torbe i krenuli prema van. Uhvatili smo prvog taksistu koji nas je odveo do hotela koji je smještan par kilometara od aerodroma (Holiday Inn Express Airport). Sad smo sretni što smo rezervirali hotel jer smo umorni da jedva stojimo na nogama.

Nepristojno je gradom šetati u kratkim hlačama i suknji

Devet je sati u jutro, sunce je netko stavio na maksimum, a ja u poludugim hlačama. Obukla sam hlače ispod koljena i majicu koja pokriva ramena i svoju odjevnu kombinaciju provjerila još kod tete na recepciji hotela. Naime, krajnje je nepristojno šetati se gradom u kratkim hlačama/suknjama, majicama bez rukava i ne daj bože da pokazuješ dekolte. Na ulazima u recimo shopping centre postoje i obavijesti, odnosno zabrana ulaska u neprimjerenoj odjeći. Nakon što je teta rekla da smo primjereno obučeni krenuli smo prema metrou, al danas je petak i ramazan je i metro vozi tek od 14 sati. Ništa, hvatamo taksi, ili bolje rečeno oni hvataju nas. Naučili smo još doma da oni taksisti koje stoje ispred hotela u malo većim i boljim automobilima imaju i malo veće i ”bolje” cijene. Usprkos nagovaranju odlučili smo se prošetati nekoliko metara i uhvatiti taksistu u nešto lošijem autu s nešto normalnijim cijenama.

Umjetni otoci – prava mala idila

Krenuli smo na umjetni otok u obliku palme – Palm Jumeirah. Palm Jumeirah dio je kompleksa umjetnog otočja u obliku palmi kojeg još čine i Palma Jebel Ali i Palma Deira. Taksist je dobre volje priča nam o gradu i o mnogobrojnim zgradama pokraj kojih prolazimo. Kad smo stigli na otok pokazuje nam dio otoka koji je zatvoren jer se tamo nalazi prinčeva palača. Iskrcao nas je na samome rubu umjetnog otoka kod hotela Atlantis. Prošetali smo oko hotela, ušli unutra i sve je “fensi šmensi”. Sve lijepo uređeno, vodeni park, delfini, zelena trava svuda uokolo iako vani prži skoro pa 50°C. Prekrasno, sama spoznaja da stojimo na otoku kojeg je čovjek stvorio, fenomenalno, ali vruće nam je. Lovimo prvi taksi i jurimo dalje.

Mnogi dolaze u Dubai u shopping, iako je sve stvarno skupo, pa smo se tako i mi uputili prema jednom od shopping centara, ali ne s ciljem kupovine već da ga vidimo i da se malo ohladimo. Mall of the Emirates, ogroman shopping centar, prekrasno dizajniran i uređen. Osjećamo se kao da smo usred pustinje i nismo vidjeli vode danima, tražimo dućan i kupujemo vode koju pijemo u wc-u kako ne bi uvrijedili lokalce zbog ramazana. Odmah se lakše diše. 

Skijanje usred pustinje

Kako nemamo namjere shoppingirati tražimo skijalište koje bi se trebalo nalaziti negdje unutar ovog kompleksa, gdje se osim dućana i skijališta nalaze i razne igraonice, restorani i kafići, kino, hoteli… Zamislite da se skijate po snijegu, a vani preko 50 stupnjeva. Da, to je moguće, samo u Dubaiju. Čitali smo doma, gledali slike al dok ne vidiš uživo ne možeš vjerovati. I kad vidiš, ne vjeruješ. Oni stvarno imaju skijalište usred pustinje, i to ogromno. Najduža staza dugačka je 400 metara s visinskom razlikom 65 metara, a cjelokupno skijalište je visoko 85 metara. Širina skijališta je 80 metara, s maksimalnim kapacitetom od 1500 ljudi na sat. I dok vi šećete centrom u kratkim rukavima samo staklo vas dijeli od ekipe u debelim zimskim jaknama i kapama na glavi. Ako nemate novaca (jer ovo je skup hobi) ili vremena (jer morate na avion), a mi nismo imali ni jedno ni drugo, onda možete kroz staklo gledati kako ekipa uživa u snježnim radostima.

Krenuli smo prema sljedećem shopping centru, kažu najvećem na svijetu, Dubai Mall. Impresivan kao i Mall of the Emirates, ovdje se osim dućana i restorana nalaze opet razna ”čuda” svijeta, akvarij s najvećim staklenim zidom iza kojeg pliva mnoštvo morskih životinja, a koje se nalazi i u Guinnessovoj knjizi rekorda, zatim klizalište itd. Ono što smo mi došli jer zapravo Burj Khalifa koja se nalazi odmah pokraj centra, a ulaz je kroz centar. Cijena ulaznice je 105 AED po osobi, a kupili smo ih još doma putem interneta.

Burj Khalifa – pogled na najvišu zgradu na svijetu

Burj Khalifa je sa svojih 829,84 metara najviša zgrada na svijetu. Osim što je najviša, obara još neke rekorde:

  • zgrada s najviše katova (163)
  • najbrže dizalo (64 km/h, odnosno 18 m/s)
  • najviši restoran (122. kat, 452 m)
  • najviši noćni klub (144. kat)
  • najviša zgrada s fasadom od aluminija i stakla
  • najviše postavljen ekran za Novu godinu, itd.

Unutar zgrade nalazi se hotel, rezidencije, restoran, ured te vidikovac pod nazivom At the Top, koji je bio naš cilj. Prvo se prolazi kroz hodnike gdje je prikazana izrada Burj Khalife kao i impresivne brojke i rekordi. Zatim se ulazi u dizalo koje vas u samo nekoliko sekundi digne stotine katova u vis. Vidikovac se nalazi na 124. katu, na visini od 452 metara, te je treći na svijetu najviših vidikovaca i drugi najviši vidikovac na otvorenom. Vidikovac se nalazi oko cijele zgrade, pa možete vidjeti Dubai sa svih strana, te je većina otvorena i samo vas staklo dijeli od ogromne visine. Svaka čast Tomu Cruiseu koji se penjao po ovoj zgradi usred dolaska pješčane oluje. 

I Tom Cruise snimao je u Dubaiju

U čast Tomu i filmu Mission Impossible 4 – Ghost Protocol koji se snimao ovdje, na ulazu se nalazi stolica, te nekoliko slika sa seta uz potpis Toma i još nekih glumaca. Da se vratim na vidikovac, pogled je naravno fenomenalan ali ne dopire daleko zbog polumaglovitog vremena. Pokušali smo fotićem uloviti umjetno otočje u obliku svijeta, ali nismo baš uspjeli. Kad pogledate na Dubai iz ove pozicije doživite ga skroz drugačije, sa zemlje sve zeleno, bogato, sjajno i bajno, dok s ove visine izgleda sve žuto i sivo, zarobljeno pustinjom koja se nalazi oko cijelog grada. Spustili smo se natrag na zemlju. Uz Dubai Mall i Burj Khalifu nalazi se bazen s famoznom fontanom čiji ples vode i svjetla nažalost nismo vidjeli. Novi cilj nam je bio uloviti cijelu Burj Khalifu fotićem, što se činilo kao Misija Nemoguće, a Toma nigdje da nam pomogne.

Dubai – grad rekorda

Kad ste u Dubaiju, čuda i rekorda nikad dosta, krećemo prema još jednom, hotel Burj Al Arab. Jedan od najluksuzniji al zato i najskupljih hotela na svijetu, kažu jedini hotel sa 7 zvjezdica, iako službeno ima pet. Drugi po visini hotel na svijetu s 321 metar izgrađen na umjetnom otoku u obliku jedra. Izgrađen je s ciljem da postane simbol Dubaija a i cijele države, što im je i uspjelo. Dva su restorana u hotelu, Al Muntaha 200 metara iznad mora s pogledom na grad, a drugi Al Mahara ispod hotela do kojeg dolazite simuliranom podmornicom a okružen je akvarijima. 

Na samom vrhu hotela nalazi se heliodrom kojeg su proslavili Andre Agassi i Roger Federer kada su gore odigrali prijateljski teniski susret, hm tko im je skupljao loptice, pitam se. Sva ova elita nije dovoljna jer unutrašnjost je bogato ukrašena mozaicima, mramorom i zlatom, te sve to zajedno daje vrlo visoke cijene soba i apartmana, i po nekoliko desetaka tisuća dolara po noćenju. Pa tko voli nek izvoli!

Mi smo ga uspjeli vidjeti samo izvana i to s obale, pristup na otok je ograničen. Prošetali smo se do plaže odakle se pruža lijep pogled na hotel. Čim smo stigli do plaže zapuhnuo nas je strašan vjetar koji nije mogao nadjačati vrućinu i malo nas osvježiti. Za kupanje nažalost nismo imali vremena, a valjda bi za par minuta izgorjeli kao pečeni piceki. Našla se nekolicina hrabrih koji su se bacili i osvježili u moru, a bilo je čak i onih koji su se odlučili sunčati na plus 50, baš me zanima kako su izgledali poslije.

Dubai iz perspektive stražnjeg sjedala taksija

Mi nastavljamo našu turu po gradu, uzimamo taksi koji nas je trebao prebaciti do prve metro stanice kako bi isprobali i vidjeli i to čuda Dubaija. Ali kako to već ide u filmovima, tako i u našem, naletjeli smo na nekog ludog taksistu. Metro stanica je bila vrlo blizu a on je očito htio zaraditi i vozati nas po gradu pa nas je krenuo uvjeravati kako metro ne vozi prije 17 sati, iako smo dobili informaciju u hotelu da počinju u 14 sati, nije se dao uvjeriti. I kad nam je ispred nosa prošao jedan od vlakova on nas je i dalje uvjeravao da ne voze, pa tko je tu lud. 

Gubimo vrijeme na raspravu i vidimo da ovo nikamo ne vodi, kažemo mu nek nas vodi do Dubai Malla, tamo je također metro stanica, mislimo si mi. Međutim, na spomen Dubai Malla on nama počinje s Burj Khalifom da će nam srediti da se popnemo iako mu govorimo da smo već bili gore, nakon par minuta odustaje od Burj Khalife i nudi nam neka druga razgledavanja. Nakon što smo mu sto puta ponovili kuda da nas vodi konačno je odustao i krene prema Dubai Mallu.

Vožnja je bila drugi dio našeg filma jer jedino što je volio u auto je očito papučica gasa, jurimo sto na sat ako ne i više. Par puta sam zatvorila oči jer sam nas vidjela u guzici auta ispred nas, u ogradi ceste i još svašta. Malo je falilo da se ne sudarimo s drugim taksijem, mi bi bili krivi al on je još u vožnji okrivljavao drugog taksistu jer se očito presporo vozio za njegove pojmove. Stigli smo, drhtimo al živi smo, al tu priči nije kraj. Osim što je bio dosadan i naporan, pokušao nas ubiti, pokušao nas je i prevariti. 

Cijena mu je abnormalno visoka, taksimetar nije uključio, mi tražimo račun, malo se uspaničio, ali i dalje traži istu cifru. Prije nekoliko sati vozili smo se na toj relaciji i platili puno manje, ne damo se, dalje inzistiramo na računu i taksimetru. Prijetimo mu s prijavom, nešto gunđa, skroz je ljut i konačno nakon nekoliko minuta natezanja izgovara normalnu cijenu, brzo mu plaćamo i jurimo što dalje od njega. Ludog li čovjeka, treba nam par minuta da dođemo k sebi.

Siromašna strana grada

Našli smo metro stanicu, izgleda kao svemirski brod, jel mi to ulazimo u Voyager. Kupujemo kartu (6,50 AED) kod ljubaznog stričeka na šalteru i čekamo vlak. Brz, tih i već smo na drugom kraju grada. Kad kažem drugi kraj grada mislim i na drugačiji. Nakon elitnog i bogatog ulazimo u stari i tradicionalni Dubai. Skroz drugačija slika. Tako blizu a tako velike razlike. Ulice su uske, vidi se siromaštvo, ljudi stoje na ulici u redovima i čekaju hranu. Nemamo puno vremena pa prolazimo kroz kvart, posjećujemo Gold Souk gdje kupujemo nezaobilazne magnetiće uz naravno cjenkanje. Zatim sjedamo na prastaru brodicu koja nas prebacuje preko kanala u Bastakia kvart za 1 AED.

Vraćamo se u hotel po stvari, uzimamo taksi i krećemo prema aerodromu. Nastavljamo naš put prema dalekom istoku.

I što na kraju reći o Dubaiju. Kratka šetnja gradom i sve vam je jasno, svaka zgrada, svaka ulica i park viču: mi imamo love, mi smo grad budućnosti. Sve vrlo impresivno. S druge strane, samo nekoliko kilometara od elitnog djela čeka vas siromaštvo, jad i bijeda. Neravnopravna podjela sredstva, mislim si, al tko sam ja da mislim… O vrućini da ne pričam!

Neki njihovi zakoni/pravila su mi i dalje neshvatljivi, ali dobro prihvatili smo ih. Pa nismo pili i jeli u javnosti, primjereno smo se obukli, i što se toga tiče ljudi, gdje uglavnom mislim na turiste, se pridržavaju toga, jer kazne znaju biti vrlo visoke. Kad smo već kod kazni, spomenimo da je grad vrlo čist i ako vasuhvate u onečišćavanju platit ćete 100 AED. Dok s druge strane imaju i one malo neobične zakone, kao npr. ne smijete žvakati žvakaće u metrou, a ako popijete vodu platit ćete 100 AED.

S druge strane, ljudi su vrlo ljubazni i simpatični. Baš bih voljela provesti nekoliko dana tamo i pobliže upoznati grad, ljude te shvatiti neke njihove običaje i pravila života.

Posjetiti ovaj grad ili ne? Dubai je grad za elitni turizam, i ako imate novaca možete se stvarno jako dobro provesti tamo, jer stari, tradicionalni dio grada je vrlo malen i njega ćete brzo upoznati, a za ostatak dobro napunite novčanik.

Članak je preuzet s portala Putoholičari.com

Shares 0

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *