Kad srce prenese

Prenijelo me..pa uradio ovo, uradila ono..Koliko puta ste čuli ovako nešto, pa i sami bi s ovim riječima znali započeti razgovor. Dal’ nešto smiješno bilo, dal’ nešto što bi čovjek zabrljao, da ne kažem upropastio. Prenos, neki kuršlus u mislima, onaj trenutak kada vas taj kratki spoj u mozgu dovede u nezgodnu, u neprijatnu situaciju. Jer, ruke uvijek poslušaju naredbu, noge..cijelo tijelo, po uhodanom algoritmu slijedi upute koje dobija. Čovjek uglavnom slijedi svoj um, racio mu nalaže tako otkako je čovječanstva. I sad je samo pitanje dal’ će to biti za smijeha i šprdnje..ili će, ‘pak, biti baš loše posljedice za vas, za ljude u vašoj blizini, za posao, za sve. Šta god, život ide dalje. Mora. To je tako. Svakako je svima draža prva varijanta, za smijeha i šprdnje.

 

A šta se desi kada srce prenese? Šta se desi kada srce zatreperi, zalupa tako jako, da se nebo zapali, da svemir cijeli zapali se? I zvijezde sve, male, velike, pa i one haman zagasle, zaiskre i vulkani probude se iz vjekovnog sna i rijeke nabujaju i sve proključa…? Dal’ ljudi i srce slijede, kao što slijepo slijede svoj um? Ne. Na žalost, uglavnom ne. Kažem, na žalost, jer spremni smo sebe ruglu izvrgnuti i smijehu, spremni smo izboriti se s posljedicama kada um poslušamo, predeveraćemo tada sve belaje. Al’ nismo spremni srce poslušati i krenuti putem kojeg nam ono pokaže. Džaba što možemo ljubav imati, golemu poput svemira. Džaba što možemo nebo zvijezdama zapaliti, džaba što možemo vulkane iz sna, vjekovnog, probuditi. Džaba što možemo i oblake zajahati, rijekama nabujalim ploviti, ono lagani kao pero. I tu sreću…tu sreću, kojoj svi težimo, zgrabiti i zagrliti i nikada iz ruku ispuštati. Sreću, pravu, iskonsku, kojoj fakat svi težimo. Džaba to sve, no mi se, uglavnom ne usuđujemo. Uglavnom, jer ima ljudi koji se usude. Ima ljudi koji srce slušaju. Ima ljudi, ima takvih srca, golemih, velikih. Ima.

 

I kada srce vaše prenese, kada zatreperi, kada zalupa. Poslušajte ga. Slijedite ga.

Šta god da vaš um kaže, šta god da razum kao izgovor nađe. Poslušajte ga. I zvijezde dosegnite. Spustite ih u krilo svoje. I dosanjajte snove svoje. Kada srce prenese, sreća vam je na milimetar daleko. Zaista je tako. Na samo jedan milimetar od vječnosti.

Piše: Edin Šatara

Shares 0

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *