Kada te bujica ponese

Kada u tebi ne može više biti, ta bujica misli, tuge, bijesa, mržnje, depresije, bilo čega što kontrolisati ne možeš…Kada sve u tebi želi eksplodirati. Tada reci. Tada napiši. Tada naslikaj, nacrtaj. Tada vrisni, do neba. Tada trči poput Forrest Gumpa, sve dok ne osjetiš da je dosta i da trebaš stati. Tada plivaj, pa makar i uzvodno ako treba..Tada leti, tada oblake zajaši, tada..Kada u tebi svega nakupi se, a dođu dani takvi. Tada um oslobodi, tijelo prepusti i kiši i suncu i vjetru i mrazu i snijegovima. Branu ne gradi, nek’ bujica Bosnom ode do Save, Dunava..il’ nek’ ju Neretva s Jadranom spoji, pa nek ju struje do okeana odnesu.Samo se zidovima ne okivaj, samo ramenima ne sliježi. I reci glasno, baš vrisni do neba. Jako, muški. Najjače. Odjebite. Ti, tugo. I ti, ljutnjo. I ti, depresijo. A i ti, monotonijo. Odjebite, u skokovima. Ti, tugo, što noći od snova otimaš, a dane prazninom, bolnom, bojiš. I ti, ljutnjo, što me tjeraš da mrzim sebe, a onda i cijeli ovaj svijet. I ti, bona, depresijo, što gasiš moje snove, moje želje, moje nade. Pa i ti, monotonijo, što gušiš me, sputavaš, što na koljena bacaš me. Vala i ti, mržnjo..odvratna, pakosna i zla, mržnjo..Odjebite svi. Odjebite. Odjebite redom.
Kada u tebi više ne može biti, ta bujica misli, emocija, ljubavi, sreće. Kada u tebi sve želi eksplodirati. Tada reci. Tada napiši. Tada nacrtaj, naslikaj. Tada vrisni do neba, nek’ svemir cijeli odzvanja. I trči i plivaj i oblake zajaši…Tada ljubi, tada grli, srcem cijelim. I pusti bujicu, nek’ ju rijeke nose do mora, do okeana, ne gradi branu. I reci..i vrisni, baš do neba. Dođite. Čekam vas. Radujem vam se. Dođi mi, ljubavi. Dođi mi, jaka, silna i golema. Čekam te i radujem ti se. Čekam i tebe, srećo. Dođi u avliju moju, sanjam te i zaslužujem te. Dođi, srećo, radujem ti se. Uz vas, ljubavi i srećo, noći moje tuga ne posjećuje. Uz vas, dani moji prazninom, bolnom, obojeni nisu. S vama, nikada na koljenima nisam, nikada ponižen nisam. Uz vas i budan snove sanjam. Uz vas opet svoj sam, uz vas opet živ sam. Reci..i vrisni, baš do neba. Jako, muški. Najjače.
Kada te bujica ponese, um oslobodi. Kada te bujica ponese, srce neka te vodi. Srce će znati kako se dokopati obale, kada te tuga, bijes ili mržnja obuzmu. Srce će znati bujicom upravljati, odvesti te baš tamo gdje želiš biti i odvesti te onome s kim želiš biti. Srce će znati.
Piše: Edin Šatara
Shares 0

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *