I psi žive psećim životom u Bosni i Hercegovini. Psi lutalice.

Pseći život čovjeka u Bosni. Nažalost svakodnevica, ali ovaj put pričamo o psima i njihovom životu na ulici, kao i našem djelovanju po pitanju toga. Psi su nezbrinuti, azili prenatrpani, a mi nedovoljno savjesni. Onda se dešava da su ti psi bijesni, da napadaju stanovništvo, a svima se postavlja pitanje iz poznate pjesme: “Who let the dogs out? Who, who?”

Razgovarali smo sa predstavnicima udruženja građana za zaštitu životinja Kerber kako bismo saznali sa kakvim se problemima suočavaju, kada su u pitanju psi lutalice, ali i ljudi, koji nerijetko misle da su oni svemogući.

“Udruženje je počelo sa radom pre 6 godina, s tim da je bilo pod drugim imenom. Pod ovim imenom počelo je da radi 2012. godine. Nebriga grada i države, a s druge strane nerazumjevanje i netolerancija većine građana dovele su do jednog haotičnog stanja po pitanju napuštenih životinja. Veliki je problem što se zakon o zaštiti i dobrobiti životinja ne primjenjuje i ne sprovodi i ne kažnjavaju se ni zlostavljači životinja,ni neodgovorni vlasnici što dovodi do porasta napuštenih životinja, pasa pre svega”, navode iz udruženja.

dog

Naglašavaju kako je stanje loše, jer zbog svega navedenog ne postoji zaštita životinja, već se udruženja silom prilika baziraju samo na udomljavanjima. Poseban problem je to što građani misle da su u udruženju i veterinari i šinteri i pravnici, a nažalost nije tako,već se radi samo o ljubiteljima i aktivistima koji žele pomoći srazmjerno svojim mogućnostima koje kako navode nisu velike, pogotovo što udruženja imaju po jednog, dva člana i nemaju nikakvu pomoć ni podršku ni grada ni države.

“Podržavaju nas građani koji imaju razumjevanje i ljubav prema životinjama. Kapacitet našeg prihvatilišta je 14 mjesta,a uvijek imamo više pasa pod brigom. Glavni problem je nesprovođenje i neprimjenjivanje zakona,neodgovorni vlasnici,nekažnjavanja neodgovornih”.

Svi psi koje sklone su psi koji su stradali od bolesti, zlostavljanja, udara auta i raznih drugih stvari koje oni u saradnji sa veterinarima liječe, dok ne ozdrave,savjetuju da svi udome psa sa ulice jer će tek tada osjetiti ljubav i zahvalnost ovih prepametnih bića.

Poseban problem je to što građani misle da su u udruženju i veterinari i šinteri i pravnici, a nažalost nije tako.

dogs

Ono što predstavlja našu svakodnevicu jeste nažalost trendovski biranje pasa, kao i onlajn aktivizam. Mnogi su u stanju da dijele fotografije pasa lutalica po internetu, a potom da odu i kupe psa koji im odgovara estetski.

“Kupuju se psi koji su trenutno u trendu. Mi smo iz iskustva imali svakakvih situacija kao na primjer da nas zovu ljudi da vide imamo li nekog rasnog psa, većeg i da je žute boje da se slaze uz fasadu kuće i bezbroj takvih i sličnih situacija”.

Ističu kako broj pasa lutalica raste zbog neodgovornih vlasnika i nadležnih institucija koji ništa ne rade da to spriječe. Smatraju da ne postoji rizik od napada psa na ljude, jer psi nikada neće napasti, ako ih nije takvim napravio čovjek. Imaju često problem da ljudi zlostavljaju pse koji nekada u samoodbrani napadnu čovjeka.

Mi smo iz iskustva imali svakakvih situacija kao na primjer da nas zovu ljudi da vide imamo li nekog rasnog psa, većeg i da je žute boje da se slaze uz fasadu kuće i bezbroj takvih i sličnih situacija

“Problem je što dosta nasih sugrađana ne voli pse i stalno ih na ulicama maltretiraju i stvaraju strah kod psa koji će i dalje pokušavati da izbjegne sukob dok kod može”.

pas1

Po zakonu za takve situacije su nadležni:

komunalna policija,

higijeničarska služba i

veterinarski inspektor.

Međutim, opšte poznato je da je ljudima nepoznato da oni postoje, a naročito rade. Situacija u većim gradovima je možda i pod kontrolom, ali vožnjom u smjeru Federacije, u prvom gradu Jajcu dolazite u grad u kojem rizik postaje izlazak naveče, jer su psi bijesni, na ulici, a niko ne smatra da je odgovoran.

Iz Kerbera dodaju kako psi kod njih borave sve dok im se ne nađe adekvatan dom, sada imaju dosta pasa koji su po tri godine tu, ali dodaju kako će biti tu dok god ne dobiju dom kakav zaslužuju.

“Proces rehabilitacije ide većinom brzo i osjećate zahvalnost psa kojem pomognete i takvi psi vam brzo vraćaju od ljubavi, zahvalnosti do velike sreće koju vam iskazuju i daju”.

Izvor: lolamagazin.com

Shares 0

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *