Zauvijek tvoj sam

Te godine, Čeh Panenka je izveo svoj čuveni penaltik u Beogradu, te je Čehoslovačka postala evropski prvak u fudbalu. Njemačkoj utjeha nije bila ni Bayernova titula evropskog šampiona iz maja iste godine. Iste godine je u Tunisu počelo snimanje filma Star Wars – A New Hope, a Dugme objavljuje svoj album Eto! Baš hoću! Dosta toga se izdešavalo te godine, širom svijeta. I sam stigoh na ovaj svijet, te iste godine, a onako sitnog i nejakog me odmah u inkubator smjestiše. Kaže stara, malo sam požurio, poranio, te i nije čudo što sam se rodio s čitave dvije i pol kile i s čitavih četrdeset osam centimetara. I možda i nije slučajno što sam fudbalski fanatik, ali i veliki fan Star Wars epopeje. Možda i nije slučajno što jesam inadžija i to onaj koji inati se najviše sebi, pa onda i cijelom svijetu. Eto, baš hoću, pa makar i naopako. Elem, volim misliti da sam takav, jer se rodih baš te godine, a ne zbog genetike ili zbog spleta raznih životnih okolnosti. Volim misliti da mi jesmo posebni, mi iz te 76′..pa zna se ko je Panenka i šta je Švabama uradio! Pa, šta reći za Ratove zvijezda, šta reći za najbolji album Bijelog dugmeta..šta reći za Concord, pa te godine je počeo nebom ploviti!
Od tada i tebe znam, bona. Od te godine. Oprostićeš mi što ne sjećam se najjasnije onih prvih godina, svakako ih provedoh u vrisci, plaču i neumornom, upornom, punjenju pelena. Oprostićeš mi, znaš ti dobro da se jesmo družili i tada. Obalama tvojim sam hodao, mostove tvoje prelazio. U dolini sam, na kraju krajeva, odrastao, u dolini koju na dva dijela poloviš. U ovom gradu sam se rodio, u ovom gradu i živim, čije si srce, čija si duša. Tvoj sam, bona, zauvijek, još od one sedamdeset i šeste. Tvojim obalama pripadam, gdje god da sam i gdje god da završim. Trideset i šest kilometara tvojih i nije nešto. Ima ih mnogo dužih, ima ih dosta širih, ima ih mnogo širom svijeta. No, ljepše nema rijeke, niti ljepših trideset i šest kilometara, glavu na panj dajem.
Te, sedamdeset i šeste, tekla si kao i svih prethodnih godina i svih prethodnih vijekova. Od te, sedamdeset i šeste, mnogo je vode proteklo, Miljacko, koritom tvojim. Sve gore od izvora, od dviju sestara koje i stvaraju te, Paljanske i Mokranjske, pa sve dole do ušća u Bosnu. I rekoh da volim misliti da sam ovakav jer se rodih baš te sedamdeset i šeste, jer je te godine Panenka mangupski prevario Sepp Maiera, jer su te godine počeli snimati Star Wars, jer su te godine počeli letjeti concordi. Možda i jesam, baš zbog svega ovoga..ali sam i zbog tebe..i zbog ovog grada..I tvoj sam, bona, zauvijek. Od onih mojih dvije i pol kile i četrdeset i osam centimetara i inkubatora u porodilištu na Koševu, pa sve dok bude me. Tvoj, zauvijek, Miljacko.
Shares 0

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *