Usamljenost u dvoje, samoća u paru

Imate li ponekad osjećaj kako vam je potrebno vrijeme i prostor u kojem biste bili malo sami sa svojim mislima, posvetili se svojim maštanjima, odmorili od najdražih, ma koliko ih voljeli? Vrijeme u kojem ne morate ništa, jer ste se dosta namorali. Ili u kojem možete u miru skuhati kavu i gledati kroz prozor!?

Jezici ljubavi

Mnoge osobe danas imaju nezadovoljenu potrebu da neko vrijeme provedu same. Više ili manje, svi se nalazimo među tim osobama. Jednostavno, ne uspijevamo odvojiti vrijeme u kojem bi se posvetili sami sebi. Vrijeme u kojem bi se odmorili od svijeta koji nas okružuje i koji nas treba, u kojem bismo sredili svoje misli, presložili dnevne zadatke… I, ono najvažnije, u kojem bismo sami za sebe učinili ono u čemu istinski uživamo, što nas opušta, puni baterije, rasterećuje i ozdravljuje.

Potreba za samoćom

Kao i mnoge druge stvari, potreba za samoćom i „mirom“ uobličava se u djetinjstvu i mladosti. Kao takva, zadržava se i u odrasloj dobi. Ako ste kao mladi naučili biti sami i to vrijeme kvalitetno provoditi, pritom se dobro osjećajući, potreba za okrepljujućim osamljivanjem zadržat će se i u zrelom životnom dobu. I, upravo to ponekad zna biti problem u vezama i bračnim odnosima. Naime, partner to može doživjeti kao odbacivanje ili nedostatak ljubavi. Zato se „samotnjaci“ nerijetko služe trikovima kao što je onaj da ustajemo ranije od partnera ili liježemo kasnije, a da zapravo ni sami nismo svjesni da to radimo.

Suprotnost nama “takvima” su ljudi koji ne podnose samoću. Kada su sami, oni se osjećaju usamljeno, a ponekada istovremeno i nevoljeno, manje vrijedno i odbačeno. I, tu nastaje problem. Zbog nepodnošenja samoće i ionako narušenog samopouzdanja, oni stupaju u bilo kakve socijalne odnose. U tim odnosima, najčešće, postaju ovisni o partnerovoj prisutnosti i angažiranosti, što često prenapreže vezu.

Usamljenost u dvoje

Kako bi naš život, a posebno ljubavni odnos imao kvalitetu koja traje, osim sposobnosti da uživamo u društvu s drugima, moramo uživati i u društvu nas samih. Moramo biti sposobni biti sami, ali to isto moramo dozvoliti i partneru ukoliko ima takvu potrebu. Dakle, moramo mu omogućiti vrijeme koje je samo njegovo, bez da mu pritom predbacujemo kako nas ne voli.

Kao što se u samoći ljudi mogu osjećati ispunjeno, tako se i ljudi koji su u društvu drugih mogu osjećati beskrajno usamljeno. Riječ je o posebnoj vrsti usamljenosti – „usamljenost u dvoje“. Zato za osjećaj ispunjenosti nije dovoljno da budemo u društvu drugih. Potrebno nam je biti u društvu nama bitnih i emocionalno važnih ljudi. I sve dok ih nemamo u životu, tragamo za njima.

Ako se netko osjeća usamljenim u vezi ili braku, to može biti signal da se razočarao i otuđio od nekada voljene osobe. Osjećaj “usamljenosti u dvoje” signal je da trebamo nešto učiniti kako bismo se ponovo zbližili s partnerom. Prije nego što se, on ili ona, zbliži s nekom trećoj osobom.

E, sad, kako to izvesti!? Priznati voljenoj osobi da smo u njenom društvu usamljeni, ustvari je priznanje da nas postojeći odnos ne ispunjava, da nije dovoljno kvalitetan, da imamo potrebu za nekim drugim. Tko bi od nas to volio čuti!? Nitko! Zato se najčešće odlučujemo prikriti svoju usamljenost i nabaciti takozvanu „masku srdačnosti“.

Život na društvenim mrežama

Mnoge osobe, stalno okružene ljudima, zabavne i popularne u društvu, uvijek rado viđeni gosti, vesele i duhovite, uspješne i naoko zadovoljne, duboko u sebi pate zbog dobro skrivenog, kroničnog osjećaja usamljenosti.

Korak bliže somatskim bolestima su oni koji svoj osjećaj usamljenosti prikrivaju i od samih sebe. Oni svoju usamljenost potiskuju u podsvijest. A ono čega su svjesni je povremeno nedefinirano nezadovoljstvo ili osećaj praznine i besmisla. Nerijetko bitku s ovom nemani biju tako što se opijaju, drogiraju, svoju prazninu ispunjavaju forsiranom zabavom, seksom ili se tješe shoppingom. Često profili ovih osoba na društvenim mrežama obiluju raznoraznim dokazima njihovog „kvalitetnog” života, kako nitko ne bi pomislio da ih muči osjećaj praznine. Vrlo često su to ljudi koji su sebi „zabranili“ emocionalnu povezanost s drugim osobama jer se boje da bi mogli biti povrijeđeni, ostavljeni, odbačeni…. Zato ostaju emocionalno „nevezani”, bez osjećaja pripadnosti. Time sami sebi brane da nekoga vole i nepotrebno se osuđuju na trajno stanje emocionalne otuđenosti.

Stoga se valja potruditi oko ponovnog zbližavanja. Budite mudre kako to samo žene znaju biti. Preskočite jadikovke o nezadovoljstvu i potrudite se oko zajedničkih zadovoljstava, pritom jasno dajući do znanja što bi vas razveselilo. Isto tako, dozvolite i sebi i voljenom biću prostor i vrijeme za osobne samoće, ali i druženje s nekim drugim ljudima. Neka vaš odnos diše. Time pokazujete ljubav i povjerenje. To su osnovni začini svakog kvalitetnog odnosa, bio on ljubavni, bračni, roditeljski ili prijateljski. Vjerujte, najmanje su šanse da netko ukrade muškarca kojeg kod kuće, s puno povjerenja, čeka vedra, nasmijana i ostvarena partnerica.

Piše:  LANA HRISTOV za štitnjača.hr

Shares 0

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *