Pitali smo Sarajke starije od 30 godina, da li ih je sramota što se nisu udale i rodile djecu?!

Bosanskohercegovačkoj ženi nikada nije bilo lako. Pored morala koji uvijek mora biti na zavidnom nivou, kao i lijepo ponašanje, tu je i čuveno očekivanje da mora da se ispuni najvažnija uloga u životu, uloga majke i da se zasnuje porodica.

Ako si visokoobrazovana žena u Bosni i Hercegovini u kasnim dvadesetim ili tridesetim godinama, budi više nego spremna da te i dalje veoma konzervativno društvo, pritiska da mu odužiš dug.

“Svi me gledaju u smislu – kako se usuđuješ da dišeš, a da nisi rodila djecu i udala se”, kaže jedna od naših sagovornica.

Razgovarali smo sa visokoobrazovanim mladim ženama koje su napunile 30 godina a i više godine, a još nemaju namjeru da se udaju, niti da rađaju decu. Neke su u Sarajevu i dalje, dok su neke vođene poslovnim uspjesima raštrkane po svijetu.

Postavili smo im sledeća pitanja:

1. Da li osećaju pritisak okoline, da im je vrijeme da se udaju i dobiju djecu?

2. Da li one žele trenutno da stupe u brak i da dobiju djecu?

3. Da li je zaista uloga žene da rađa i da li je, prema njihovom mišljenju, materinski instinkt društveni konstrukt ili zaista biološka potreba?

O.M. (32 godine) diplomirani inženjer mašinstva

Prije tridesete godine sam osjećala veliki pritisak od strane prijatelja i poznanika. I sama sam jedva čekala brak jer sam bila ludo zaljubljena. Kada je ta veza krenula po zlu, okrenula sam se sebi. Dobro u svemu tome je, što mi nakon toga niko nije ni sugerisao da bih se trebala udati, jer su znali da sam bila na pragu udaje, pa valjda da me ne povrijede pitanjima. Više sam osjećala njihovo žaljenje.

Isprva mi je to smetalo, ali sada…sada se ne obazirem se na to. Posvetila sam se karijeri i uspjela više nego ikada. Upoznajem nove ljude, putujem i mislim da mi trenutno život pruža više nego nekome ko mora biti statično vezan za porodicu i djecu. Ta želja za materinstvom se valjda rodi kada se sve poklopi.

”Bolje je sačekati da vidiš šta ti je život spremio, nego svojeglavo trčati pred rudo i imati nesretan brak u kojem će rasti nesretno dijete”.

H.M. (30 godina) državni službenik

Mislim da svaka žena teži da zasnuje porodicu i da ima fin brak. I ja da imam 35 godina, bi se sigurno tješila i govorila da ne želim brak, ni djecu. Ali u dubini duše, to bi me ubijalo. Sve je to lažni sjaj i smatram da je porodica najveće blago, koje ne možeš kupiti. Porodica je nešto što te najviše može nasikirati, ali i obradovati.

”Šta će mi najskuplje cipele, kad ne možeš s njima progovoriti, ni zagrliti ih. Već samo zgaziti”!

Dž.J (31 godina) advokat

Pritisak okoline je nesnošljiv! Svaka drugarica, rodica, kolegica mi pokušava naći nekog novog ”jako zanimljivog” momka i to mi strašno ide na živce.

Prije sam se opirala tome, a sada ih pustim neka pričaju i maštaju, jer znam da ništa neće biti dok ja ne osjetim hemiju sa nekim.

“Svi me gledaju u smislu – kako se usuđuješ da dišeš, a da nisi rodila djecu i udala se”!

Smatram da je takvo današnje vrijeme, da je teško naći budućeg muža koji je ozbiljan, odgovoran i spreman za brak. Sve je lako dostupno, pa i žene, i stoga muškarci smatraju da sa svakom ženom mogu isto da postupaju, te da uopšte ne treba da ulože trud. To meni nije dovoljno i nije ono što ja želim.

Trenutno stupiti u brak? Naravno da želim al ne pod svaku cijenu. Mislim da je biološka potreba žene da bude majka i nadam se da ću se u tom polju ostvariti. Smatram da za mene ima još vremena.

L.S. (36 godina) novinarka

Ne znam zašto ljudi imaju potrebu da se petljaju tamo gdje im nije mjesto?! Ja uopšte ne želim brak, niti želim da se ostvarim kao majka. Pritisak je tu naravno od porodice (majke i oca).

”To što sam se ostvarila u karijeri kao da uopšte nije bitno.”

Smatram da djeca zahtjevaju mnogo vremena i da je potrebno mnogo odgovornosti i truda za takvo nešto. Posmatrajući ljude oko sebe, mislim da su djeca mnogim mladim roditeljima uskratila život, te oni umjesto da uživaju u životu, vaspitavaju malog čovjeka. Za mene trenutno je najbitnije sadašnje stanje, u njemu nema mjesta za stvaranjem novih obaveza.

 

A.H. (41 godina) doktor nauka

Nemam pritisak od roditelja, najvjerovatnije jer sam uvijek radila svojeglavo što sam željela.

Međutim nakon jednog propalog braka, u kojem nije bilo djece, posvetila sam se učenju, gradeći svoju karijeru. U tom periodu sam bila u dugogodišnjoj vezi u kojoj  partner nije želio imati djecu. Isprva mi nije to smetalo, jer sam trčala za poslovnim uspjesima, koji su se nizali i nizali… Sada kada sam se izgradila u tom smislu, odlučila sam da krenem novim putem. I daaa…želim brak. Želim djecu…zapravo želim mnogo djece.

”Nadam se da ću ubrzo naći sreću, jer moj biološki sat se alarmirao i veoma je bučan.”

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Shares 0

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *