Password

Utipkate nekoliko slova i nekoliko brojeva. I pristupite svom računu, svojoj mail adresi, svom profilu na društvenoj mreži. I s tim slovima i brojevima, vi imate ključ kojim otvarate vrata u današnji svijet. U svijet, čiji ste dio postali upravo u tom trenutku kada ste otvorili sve te račune, adrese i profile. U svijet, u kojem se, iz udobnosti i toplote vlastitog doma, bavite i biznisom, dopisujete s ljudima širom svijeta, dijelite mišljenja i komentarišete ljude i događaje. U tom svijetu i zaljubiti se možete, pa i životnog saputnika pronaći možete, upravo otključavši ta vrata sa tih nekoliko slova i brojeva. I da..desiće se, katkad, da taj password zaboravite, jednostavno smetnete s uma. I nikakav problem nije, samo kliknete na help opciju, resetujete i postavite novu kombinaciju slova i brojeva. I nastavite dalje s biznisom, s druženjem, s ljubovanjem, kao da se ništa desilo nije. Taj svijet pragmatičan je, logikom se vodi, čak su i emocije u binarnom kodu, svi zagrljaji, pozdravi, sve lijepe riječi..Taj svijet čista je matematika, samo je pitanje jel’ nula ili je kec. I da vam niko password ne otuđi, jako bitno je, jer tada vam se taj svijet ruši, tada vam valja ispočetka novi život stvarati, nove uspomene uploadovati. Život, kojeg s puno muke i odricanja stvoriste i sve uspomene, na koje toliko vremena utrošiste da podijelite i objavite.
Šta bi sa pravim svijetom, realnim, stvarnim..šta se desilo? Kako se ranije ljudi biznisom baviše, kako se družiše? Kako se ranije ljudi zaljubljivaše i volješe? Sada, o tome kada pričamo, kao da spominjemo Marka Pola i njegov put svile..kao da o družbi musketira pričamo ili o prijateljstvima velikim iz srednjeg vijeka..kao da Juliju i Romea spominjemo, sada kada se to pitamo. Kao da ne govorimo i o periodu od prije samo desetak godina. Kao da pričamo o davno svršenom vremenu, o vitezovima i zmajevima i lijepim princezama, a ne o samo par godina unazad. Tada su srca naša passworde postavljala. Nisu to bile kombinacije brojeva i slova. Ma kakvi..Password je bio stisak ruke ili pismo, rukom napisano, ako ćemo o biznisu. Password je bila duša druga, odgoj, slični afiniteti, zajedničko djetinjstvo, ako ćemo o prijateljstvu. Password je bilo drugo srce, topli osmijeh, dragi pogled, svaki dah, svaki dodir, ako ćemo o ljubovanju. Tada nismo uploadovali, tada nismo objavljivali, dijelili..tada nismo lajkali, emotikone slali..Tada smo, čini mi se, ljepše živjeli, tada smo časnije poslovali, ljepše družili se, tada smo ljepše i ašikovali i ljubovali. Tada..a kako rekoh, tako bijaše sve do unazad jedne decenije, možda malo jače. Postasmo lica s maskama, ispeglana filterima i raznim čudima. Životi naši se pretvoriše u beskonačni niz nula i jedinica. Roboti postasmo, haman preko noći.
A žalićemo. Žalim ja već sada. I sanjam čvrsti stisak ruke, kada oko posla pregovaram. Sanjam, već sada, iskreni smijeh i dernek uz gitaru, sa prijateljima, negdje, ma bilo gdje..Sanjam, već sada, topli pogled i dragi pogled, dah i dodir, koji srce moje otključa, u jednom jedinom trenutku. Sanjam, već sada, svijet bez passworda, bez nula i jedinica. Sanjam..i žalim što se ranije ne rodih, što doživjeh ovakav svijet. Jerbo, ne sviđa mi se. Ama baš nimalo.
Piše: Edin Šatara
Shares 0

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *