Daj mi…

Snage, daj mi. Napusti me, katkad, a na cjedilu ostave me ruke umorne i noge klecave, drhtave. Samo rame mi dodirni, snagu vrati tijelu mom. Samo me za ruku uzmi, dići ću se istog trena, ustati, glavu podignuti. Samo takni me, snagu mi vrati. Ti to možeš, ti to znaš. Samo ti na ovom svijetu.
Nadu daj mi. I ona me napusti, katkad, sakrije se u vrletima i bespućima, negdje daleko od mene. Samo osmijeh jedan, daj mi, nada je odmah tu. Jaka, najjača. Samo riječ jednu, dvije..i beznađe nestaje, nestane kao kap vode u pijesku, pustinjskom. Nadu vrati mi, ti to možeš, ti to znaš. Samo ti na ovom svijetu.
Snove moje daj mi. Vrati ih, fale mi, trebam ih. Ostave me i oni, katkad. I znaš kakve noći su bez snova, kako puste su, kako mrtve su. I dani, jer sanjah ja i očiju otvorenih, na svjetlu dana. Vrati mi ih, tako mi trebaju, jer ti to možeš, ti to znaš. Samo ti na ovom svijetu.
Sreću daj mi. Sakrije se i ona od mene, katkad, izgubi se u daljinama, u beskraju. Kao što davala i jesi, svakim dahom svojim, svakim pogledom svojim. Jer, ti to znaš, ti to možeš. Samo ti na ovom svijetu.
Život daj mi, da opet bude moj. Da snažan budem, da nadu nikada ne gubim, da vječno sanjam..i sreću i ljubav i mir. Jer, ti to možeš, ti to znaš. Samo ti na svijetu ovom.
Daj mi, čežnjo moja. Daj mi, da te više čežnjom ne zovem. Daj mi…jer, ti to stvarno možeš, ti to znaš. Samo ti na svijetu ovom.
Piše: Edin Šatara
Shares 0

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *