Znate li ko je bio Jesse Owens?

Davne 1936. na utrci u Chicagu, uoči Olimpijskih igara u Berlinu, postignut je novi svjetski rekord na 100 metara, 10.2 sekunde. Vlasnik novog rekorda postao je tamnoputi američki atletičar Jesse Owens. Bila je to samo najava Olimpijskih igara te godine, koje su ga učinile nezaboravnim.

Svojim četverostrukim trijumfom na Olimpijskim igrama zasjenio je sve sportaše na Igrama i svojim sportskim sposobnostima pokvario veliko slavlje i dominaciju njemačkih sportaša, te Hitlerov plan o prikazivanju “arijevske superiornosti” nad ostatkom svijeta.
Tada je Jesse osvojio 4 žlatne medalje, pobjedivši na utrci na 100 metara, 200 metara, štafeti, te skoku u dalj.
Hitlera je, a i cijelo njemačko gledateljstvo (prve Igre koje su kako-tako “prenošene” putem TV-a), najviše rastužila Owensova pobjeda nad izvrsnim njemačkim atletičarem, skakačem u dalj, Lutzom Longom (osvojio srebrnu medalju). Hitleru to sigurno nije bilo drago, ali mu je sam njemački atletičar viteški čestitao na pobjedi, i postali su prijatelji. Lutz Long je kasnije kao vojnik Wehrmachta umro od posljedica ranjavanja 1943. godine.
Iako je Njemačka kolektivno slavila, Owensov uspjeh uvelike je pokvario raspoloženje Hitlera, koji je sa zgražanjem rekao: “Ljudi čiji su preci došli iz džungle su primitivni, fizički su snažniji od civiliziranih i trebali bi biti isključeni iz budućih Igara.”
Iako, je Owens bio veliki pobjednik, u svojoj domovini nije dočekan na način ni približan njegovom uspjehu, čak ni kao pobjednik. Tadašnji predsjednik Franklin D. Roosevelt nije čestitao Owensu na njegovom uspjehu.“Nisam pozvan da se rukujem s Hitlerom, ali nisam ni pozvan da se rukujem sa svojim predsjednikom”, izjavio je Owens.
Završetkom profesionalne karijere Owens se susreo s financijskim problemima, te se snalazio na razne načine radeći i kao svojevrsna atrakcija utrkujući se s konjima.“Ljudi su govorili da je ponižavajuće za olimpijskog pobjednika da se natječe s konjem. Ali što sam trebao raditi? Imao sam četiri zlatne medalje, ali zlatne medalje ne mogu jesti.”
S vremenom je stekao financijsku sigurnost radeći kao ambasador za poduzeća, a i mnogo godina kasnije odlikovan od svoje domovine za svoje sportske uspjehe.Bio je “teški” pušač. Umro je s nepunih 67 godina, od raka pluća, 31. ožujka 1980. u Tucsonu, Arizona, a sahranjen je na groblju Oak Woods Cemetery, Chicago, Illinois. U nastavku pogledajte kratki video kako je sve to izgledalo u Berlinu 1936-te godine.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *