Današnji se tinejdžeri puno bolje snalaze u virtualnom svijetu nego njihovi roditelji. Razvili su i specifične načine online komunikacije koji odrasli sasvim ne razumiju. Ne treba ih zbog toga prekoravati, nego im pomoći da se zaštite od opasnosti te im biti podrška

Kod kuće šuti

Roditelji današnjih tinejdžera slažu se da je izrazito teško razgovarati s djetetom u pubertetu. Tinejdžer ima sugovornike među svojim vršnjacima, a kod kuće uglavnom šuti. Komunikaciju dodatno otežava činjenica da više vremena provodi zagledan u svoj tablet, kompjuter, telefon nego u vas, čak i kad ga privolite da malo razgovarate. Međutim, to ne znači da on ne zna razgovarati, ni da zato što je izoliran u svojoj sobi nema društva. Istina je potpuno drugačija.

Vaše dijete komunicira, samo ne s vama.

Vaše dijete komunicira, samo ne na način koji je vama blizak. Ne, nije tehnologija kriva za prestanak vaše komunikacije.
Tehnologija ima svoje prednosti na koje smo se naviknuli. No da li je svakodnevno oslanjanje na tehnologiju cijena koju plaćamo zbog gubitka kontakta s bližnjima u stvarnome svijetu? Kako se dogodilo da su roditelji izgubili ulogu sugovornika i nemoćni su pred fasciniranošću svoje djece, posebno tinejdžera, tehnološkim čudima?

Tipkanje umjesto razgovora.

Istraživanja o korištenju digitalnih načina komunikacije odavno upozoravaju na to da tinejdžeri više tipkaju nego što uživo razgovaraju. Oko 100 sati videomaterijala postavi se na You Tube kanal svake minute. Više od pet milijuna poruka ostavimo na Twitteru tokom 24 sata. Jedan prosječni korisnik Facebooka provede oko 15 sati mjesečno na ovoj mreži. A najveći postotak ove populacije čine upravo tinejdžeri.

Svijet budućnosti.

Digitalni svijet jezik je budućnosti, ali u slučaju naše djece to je jezik njihove sadašnjosti. Pokušaj da svog tinejdžera izolirate, osim što nije moguć, nije ni poželjan. Nerealno je i očekivanje da će edukativni sadržaji biti glavno opredjeljenje vašeg djeteta i jedini razlog upotrebe kompjutera.

Roditelji sve teže prate potrebe svojih tinejdžera. Mnogi od njih zauzeti su svojim obavezama i vječnom trkom za egzistencijom, ali često i ne misle da je važno trenutno odgovoriti i uzvratiti povratnom informacijom na neku potrebu svog djeteta. S druge strane, zaboravljaju da će dijete, ako mu roditelji ne pružaju ono što mu je potrebno, lako pronaći sugovornika na virtualnome mjestu.

Tinejdžeri su podložni virtualnoj komunikaciji zato što je dostupna bilo kada i bilo gdje. Dovoljno je da imaju pametni telefon. Internet omogućava gotovo trenutnu potvrdu nekih njihovih razmišljanja, i od odraslih i od vršnjaka.

Svijet rizika. Istraživanja potvrđuju da djeca danas imaju značajno siromašniji fond riječi. Sve manje čitaju knjige. Tinejdžeri ne vide razlog za čitanje knjiga jer misle da će sve potrebne informacije pronaći na internetu, brzo i u kratkoj formi.

Rizik je i pitanje poznaje li dijete svoje sugovornike u virtualnom svijetu. Možda su oni skriveni iza nekih izmišljenih profila te su daleko od poželjnih sugovornika. Velik problem za tinejdžere je i činjenica da su izgubili osjećaj što je realno, a što virtualno. Upravo se zato velik broj tinejdžera ne snalazi u seksualnom životu, jer misle da seksualni odnos treba izgledati baš onako kako je prikazano na pornografskim stranicama.

Ovakvo uvjerenje može uzrokovati nastanak brojnih disfunkcija i kompleksa.
Utješno je znati da roditeljska uloga nije zauvijek izgubljena. Ma koliko je internet moćan, on ne poznaje ni vas ni vaše dijete. Iskoristite tu prednost koju imate da biste ponovo uspostavili komunikaciju sa svojim djetetom.

Kad ste posljednji put zagrlili svoje dijete? Rekli mu da ga volite? Pozvali ga u šetnju ili kino, bez obzira na vjerojatnost da će vas odbiti? Vaš zadatak je da ga podsjećate kako na vas može računati, da ste vi ti i spremni ste poduzeti sve kako bi se ono osjećalo manje izolirano.

izvor: http://www.sensaklub.hr